
Vjernici za mir su grupa građana i građanki iz Hrvatska, Bosne i Hercegovine i Srbije koji su kršćani/ke (pravoslavci, katolici, protestanti) i muslimani/ke. Nadahnuti svojom vjerom angažiraju se za izgradnju mira nenasilnim putem. U to nadahnuće pozivaju i druge, vjernike i one koji sebe ne nazivaju vjernicima ali vide smisao u angažiranju za mir.
Inicijativa VzM je aktivna od 2006. kada je organizirana prva konferencija „Gradeći mir, slavimo Boga“. Taj naslov je krovni naslov svih slijedećih konferencija.
Konferencije okupe 60 do 70 sudionica i sudionika koje zanima kako povezati međureligijski suživot i mirotvorstvo. Do sada je inicijativa VzM organizirala četiri konferencije, 2006. na Krku (HR), 2008. U Blagaju blizu Mostara (BiH), 2010. u Andrevlju blizu Novog Sada (SRB), i 2017. u Lužnici kraj Zaprešića blizu Zagreba (HR)
U 2025. planira petu. Konferencije ohrabruju sudionike i sudionice da se trude iz svoje vjere nenasilno djelovati u društvu kao „pokretači mira“. Mnogi od njih danas djeluju u izgradnji mira neovisno o grupi VzM. Konferencije su najvidljiviji način djelovanja inicijative VzM. No osim toga inicijativa djeluje kroz podcaste, tematske zoom sastanke te kroz susrete grupe uživo. Barem jednom godišnje organiziraju retraite od nekoliko dana. Ovi susreti su prilika da razgovaraju i raspravljaju teme koje su društveno aktualne propitujući što je vjerski aspekt koji je u njima važan i koja relevantna teološka razmišljanja treba uzeti u obzir. Bilo da se radi o konferencijama ili susretima, apelima za mir ili podcastu, svrha djelovanja VzM je povezati vjeru i nenasilje s teologijama koje ih podržavaju.
Organizacijski tim VzM broji 9 članova i članica. Važna je kao organizator konferencija i drugih aktivnosti ali i kao siguran prostor u kojem njeni članovi članice mogu isprobavati kako izgleda prakticiranje vjere kada se oplemeni strategijama nenasilnog djelovanja. U ovoj grupi oni se trude živjeti ono što zagovaraju u javnosti: volju za međureligijski suživot, nenasilno ponašanje u sukobima. Duge godine suradnje donijele su sa sobom i sukobe i rastanke u kojima su brusili ponašanje koje je u skladu sa stavom nenasilja. Izgradili su način razgovora koji afirmira vlastite vrijednosti i poštuje tuđe. Utječu na one koji ih kroz njihove mirovne aktivnosti upoznaju upravo time što se oko te prakse trude. U društvenom djelovanju su svjesni, da vlastite tradicije nisu norme drugima, nego onima koji su ih odabrali/e slijediti. S onima koji su drugačijih tradicija, smatra inicijativa VzM, treba umjeti voditi dijalog.
VzM ne predstavljaju druge, niti druge vjernike niti svoje vjerske institucije. Susret, prijateljstvo i solidarnost među članovima i članicama grupe je način kako upoznaju druge tradicije. U međureligijskom dijalogu razmjenjuju iskustva – kroz svjedočanstva vjere kao prakse dublje razumiju što je nauk dotične tradicije. Inspiraciju za produbljenje vlastitog poimanja vjere nalaze nerijetko u onome što saznaju od drugih, po denominaciji drugačijih.
Specifičnost inicijative VzM, ako je usporedimo s drugim mirovnim organizacijama u regiji JI Europe je u tome što njeni članovi i članice tematiziraju teološka pitanja polazeći od prakse vjere ili mirovnog rada i traže teološke poveznice između izgradnje mira i vjerskog učenja/sadržaja. Nema mnogo mjesta u ovoj regiji koja nude priliku za takve razgovore. Snaga ove grupe je odgovornost svakog njenog člana za mir. Zajedničko djelovanje izrasta iz te odgovornosti. Članovi i članice grupe daju jedni drugima podršku da ustraju u toj odgovornosti.
Nenasilan stav VzM neki vide kao radikalan. Na određeni način to je točno, jer u inicijativi VzM je živo duboko uvjerenje kako svaki put, usprkos svemu, treba naći hrabrosti za mir, za nenasilno djelovanje. Usprkos nasilju svaki put treba se usuditi i pokušati nenasilje. To uvjerenje nalazi uporište u vjeri pa će tako npr. Kršćani crpiti snagu svog angažmana za mir iz Evanđelja i prepoznati da su upravo zbog puta koji je pokazao Isus Krist obavezni graditi mir. Muslimani će poruke o nenasilnom djelovanju prepoznavati u postupcima Poslanika Muhameda i u Kur'anskom tekstu koji potiče na uspostavljanje mira na zemlji.
I u tom smislu za nju ili njega nema drugog puta do li nenasilnog. To znači „učiniti sve što je do nas“ za uspostavu mira i utjecati koliko seže utjecaj ove grupe da ima manje nasilja, a više suradnje među ljudima. Ova obaveza vrijedi i kada okolnosti, kao što su aktualni ratovi u Ukrajini, Gazi i na žalost u mnogim krajevima svijeta izrazito nepovoljne. To vrijedi i kada iz vlastitih vjerskih zajednica/Crkava ne stiže ohrabrenje za nenasilno djelovanje, nema potrebne podrške.
Samo ime „vjernici za mir“ nosi nekoliko razina značenja. Jedna razina ukazuje na nadu, druga upozorava na nedostatak, a treća na obavezu.
O nadi govori jedan događaj. Prije više godina inicijativa VzM se predstavila u Islamskom centru u Rijeci mirovno priznanje koje je dobila u Kataru u Centru za međureligijski dijalog. Bila je to dobro posjećena tribina, nekih stotinjak posjetitelja napunilo je dvoranu. Uvodeći u tribinu moderatorica je pozvala vjernike za mir da ustanu. Mislila je na članove tima inicijative VzM. Ustala je cijela dvorana. Ovaj nesporazum je ilustracija kako se vjernici intuitivno prepoznaju u vezi vjere i mira, za mirom čeznu.
O nedostatku govori sam naziv „vjernici za mir“ jer nažalost vjernici se ne prepoznaju u društvu kao mirotvorci. Ako se želi promijeniti ta slika, potrebno je da se vjernici uče samokritičnosti. Više od kritika i optuživanja drugih, potrebno je da se vjernici osobno i kao zajednice pitaju zbog čega to nisu vidljivi u djelovanju za ključne vrijednosti svoje vjere kao što su oprost i pomirenje? Gdje traže prilike za opraštanje i djelovanje za mir? Gdje se obrazuju da nešto uče o svojoj komunikaciji i načinu ponašanja u sukobu? Gdje se obrazuju za život s drugačijima? Gdje se čuje u riječima i primjećuje u ponašanju vjernika da radikalno poštuju drugu osobu u njenoj drugačijosti? Gdje produbljuju svoja znanja o demokraciji i ljudskim pravima da ne budu laka meta populističkim zavođenjima nego prvi na liniji obrane prava i demokratskog društva?
Konačno VzM je ime koje podsjeća: sjeti se vjerniče, da si odgovoran/na za mir. Sjeti se da je mir središnja poruka tvoje vjere. Mir je obaveza vjernika. A kada tu obavezu vrše, mir postaje obilježje vjernika i vjernice.
Članovi

Ja sam Otto Raffai, osnivač i član tima Inicijative Vjernici za mir od veljače/februara 2006.
Rođen sam i odrastao u Adi u Vojvodini. Došao sam u Zagreb 1984. i studirao i diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Nakon ratnog razdoblja u devedestima dvadesetog stoljeća upoznao sam ljude koji su se i u ratnom vremenu založili za svoje bližnje nenasilnim putem i svjedočili, u takvom teškom razdoblju narušenih ljudskih odnosa, svojom ljudskošću.
Stalo mi je i zalažem se da oni koji sebe zovu "vjernici" preuzmu odgovornost za vlastito ponašanje i svjedoče u svom djelovanju mirotvorne sadržaje vlastite vjere. Vodim edukacije za nenasilno djelovanje, međureligijske edukativne susrete i dijaloško edukativne susrete u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u Srbiji-Vojvodini i povremeno u Njemačkoj. Snagu i inspiraciju crpim iz nenasilnog djelovanja Isusa i iz primjera djelovanja iz života njegovih nasljednika/nasljednica kao što je bio Franjo Asiški, Terezija Avilska, Charles de Foucauld, Martin Luther King (mogao bih još nabrajati...) i od ljudi koji su u povijesti zalaganjem za bližnjega, za pravednije odnose u društvu u kojem su živjeli, djelovali nenasilno i ostavili trag u stvaranju boljeg svijeta.

Azra Ibrahimović, mirovna aktivistica posvećena međureligijskom dijalogu, radu sa mladima i borbi protiv nasilja nad ženama. Uvjerena da jedino nenasilje može donijeti trajne i kvalitetne društvene promjene, kroz svoj rad zalaže se za nenasilne metode rješavanja konflikata. Vjera joj je neiscrpan izvor snage i inspiracije za mirovni rad. Po struci je psihologinja i islamska teologinja, zaposlena u Centru za edukaciju i istraživanje Nahla u Sarajevu.

Moje ime je Marija Hudak. Rođena sam u Ruskom Krsturu 1967. godine u familiji Rusinske nacionalnosti. Živim i radim u Novo Sadu. Aktivistkinja sam Ekumenskog foruma žena, koji dejstvuje u okvuru EHO-a (ekumenska humanitarna organizacija) Novi Sad. Vernica sam i pripadam grkokatoličkoj crkvenoj zajednici. Zahvaljujući aktivnostima u Ekumenskoj zajednici, upoznala sam se i sa pripadnicima drugih verskih zajednica koji dejstvuju u našem višenacionalnom okruženju.
Prvi susret sa mirovnim radom doživela sam učestvujući na projektu „Dodir nade“. Sledom toga, upoznala sam se i sa radom mirovne organizacije LUČ, iz Berka i učestvovala sam više puta u Međureligijskoj molitvi za mir u duhu Asiza, što je deo njihovog projekta. Samim tim sam svoj ekumenski rad proširila i na međureligijski.
Učestvovala sam na konferenciji Vjernika za mir, 2017 godine u Lužnici, a posle toga sam se uključila i u najuži organizacijski tim. Mirovni rad i zalaganje za nenasilje i dijalog su postali moj životni moto…

Adnan Hasanbegović. Rođen u Sarajevu 1973 gdje i živi Mirovni aktivist, veteran Armije BiH iz rata 1992-95. Pridružio se mirovnom pokretu 1998. Radio u Centru za nenasilnu akciju od 1999 do 2020. Angažovao se na aktivnostima pomirenja, izgradnje mira i međureligijskog dijaloga. Član i jedan od osnivača Vjernika za Mir. Trenutno radi kao turistički vodič u Sarajevu.

Zovem se Nadežda Mojsilović i živim u Sarajevu. Svoj angažman na polju međureligijskog dijaloga započela sam 2009. godine kao članica grupe za mlade u Međureligijskom vijeću BiH. Tokom studiranja a i nakon završenih studija psihologije, odlučila sam se posvetiti izgradnji mira u Bosni i Hercegovini. Od 2013. do 2024. godine radila sam sa mladima različitih vjeroispovijesti kroz projekte Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih "Ivan Pavao II" u Sarajevu. Tokom godina sam se dodatno usavršavala kroz brojne treninge na temu nenasilja i međureligijskog dijaloga, završila master program "Conflict Management and Humanitarian Action" u Italiji, te rad na polju dijaloga i pomirenja predstavljala na međunarodnim konferencijama. Od 2023. godine aktivna sam članica grupe "Vjernici za mir", gde kroz raznovrsne aktivnosti doprinosim njenom radu. Moje zalaganje za nenasilje i dijalog duboko je ukorijenjeno u hrišćanskim vrijednostima koje sam dobila odrastajući u pravoslavnoj porodici.

Ana Marija Raffai (1959.) ja sam mirovna aktivistkinja i katolička teologinja te profesorica francuskog i njemačkog jezika. U inicijativi Vjernici za mir sam od njenog početka. Krovni naslov konferencija ove inicijative, „Gradeći mir, slavimo Boga“ točno izražava što za mene znači povezati vjernički stav i mirovno djelovanje. To je moja motivacija da se angažiram u ovoj inicijativi. U grupi koja nosi inicijativu imam ulogu koordinatorice. Od 1996. sam u izgradnji mira a moje djelovanje je prepoznatljivo kroz treninge RANDa koji organizira edukacije za nenasilno djelovanje odnosno za međureligijski dijalog. Doktorirala sam 2016. s temom „Nenasilje u teologiji oslobođenja Dorothee Soelle“. Ovaj naslov pokazuje koje me teme zanimaju: izgradnja mira, nenasilno djelovanje, feministička teologija i teologija oslobođenja. Od 2019. sam u ulozi ravnateljice uključena u ustanovu Politike nenasilja koja također promovira nenasilje kroz mirovno obrazovanje i javno djelovanje Trudim se i pisanim tekstovima širiti informaciju o nenasilju. Do sada sam zajedno s drugim autorima objavila nekoliko priručnika (Volonteri u izgradnji mira, 2004; Pomagalo na putu nenasilja, 2007; te čitanku Nenasilje – utopija ili prilika 2022.) Za portal autograf zajedno s Ottom Raffai pišem za kolumnu „Revolucija nježnosti“. 2005. godine zajedno s tisuću žena svijeta bila sam nominirana za Nobelovu nagradu za mir. Zajedno sa suprugom Ottom Raffai, dobitnica sam mirovnog priznanja švedske sekcije Međunarodnog saveza pomirenja 2003. i Nagrade za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava Kruno Sukić 2012. kao i priznanja Udruge za vjerske slobode 2020.

Zlatko Vujanović rođen je 13. jula 1987. u Aranđelovcu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Aranđelovcu. Osnovne studije teologije završio je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2011. godine. Master studije teologije završio je 2013. godine na istom fakultetu. Pre master studija, jednu akademsku godinu (2011/2012) proveo je na istraživačkom boravku na Univerzitetu Oksford (Velika Britanija). Master naprednih studija iz ekumenakog bogoslovlja završio je na Ekumenskom Institutu u Boseu na Univerzitetu u Ženevi 2020. godine. Učestvovao je na raznim radionicama i konferencijama iz oblasti izgradnje mira i nenasilja kao životnog stava.

Zovem se Emir Džidić. Rođen sam 1975. godine u Zenici, Bosna i Hercegovina. Volim svoj grad, iako je jedan od najzagađenijih u BiH i bivšoj Jugoslaviji. Tu sam rastao u vjerničkoj porodici, oženio se i dobio dijete, završio školu i pedagoški fakultet.
Mjesto i datum rođenja su oblikovali moj svijet i način na koji razumijem život. Dok sam iz adolescencije prelazio u odraslu dob, izbio je rat u mojoj zemlji i zauvijek promijenio svijet oko mene. Rat je odnio živote preko 100 000 ljudi, dva i po miliona raselio a moju zemlju je podijelio na komade i raspirio netoleranciju među ljudima koji su kroz povijest živjeli u miru zajedno.
Dok se moj identitet formirao, našao sam se u vrlo zahtjevnoj situaciji. Nisam želio ući u novi svijet koji je izgledao brutalan, pun nepovjerenja i nasilja. Svoj novi, alternativni svijet sam našao u organizaciji Sezam gdje sam, na neki način, i odrastao. U našim projektima okupljamo edukatore iz različitih zajednica gdje grade odnose jedni s drugima dok uče kako koristiti nenasilnu komunikaciju za stvaranje povjerenja i pozitivnih društvenih promjena u pojedincima i društvu.
Dok sudionici uče, rade i brinu jedni o drugima, osjećam da sam pronašao svijet koji sam tražio kao adolescent, svijet u kojem ljudi mogu zajedno živjeti u miru.
U Vjernike za mir sam se uključio 2018. godine a prije toga sam sudjelovao na njihovim konferencijama 2008. i 2010. godine.
Sjeti se da je mir središnja poruka tvoje vjere.
Mir je obaveza vjernika.